Moj izgubljeni svijet

(Ovaj je spot moja malenkost postavila na youtube)





Uživajte

Prolaznosti ovoga života često postanemo svjesni tek kada nam umre netko jako drag. Tada se nameću i vjećna filozofska pitanja o životu nakon smrti, tzv. life after life, a u srcu se rađa otpor prema pomisli da smrt znači konačan kraj, da osobu koju smo toliko voljeli više nikada, (konačno, apslolutno nikada) nećemo vidjeti. Moje srce, moj mentalni sklop ne može i ne želi prihvatiti takvu mogućnost.
Zar je moguće da je teta s kosom (- oruđe, alat) u ruci tako moćna, čak moćnija od ljubavi?
Netko ili nešto nam može uzeti tijelo, ali dušu, osjećaje, onu srž nas samih, može li itko izbrisati?
Ako smrt slavi pobjeda nad životom, koja je svrha naših muka, našeg truda, ljubavi i nastojanja da budemo bolji? Ako je smrt sve što dobijemo, ima li ovaj život ikakvu vrijednost?
Moj svijet svakako ne završava ovdje. Život na zemlji je samo početak, smrt je most (kako pjeva J. Lisac) za prijelaz u neviđenu ljepotu gdje ću sresti one koje volim, a razdvaja nas ponor što stoji između živih i mrtvih.
Moj stric prešao je na onu stranu krajem prošle godine, nešto poslije drage Cordelije, a zatim je otišao još jedan drag čovjek.
Odlaze. Svi mi polako i nezaustavljivo odlazimo, premda toga jedva da smo svjesni.

Uploaded with ImageShack.us

Ljubim vas

Duugo me nije bilo. Prosto me sramota. Potpuno sam zanemarila svoj izgubljeni svijet, utočište od sumorne realnosti. Moje čarobno mjestašce u kojemu nema besparice, otpuštanja radnika i smanjivanja plaća. Gdje nema gladi, jer hranimo se prijateljstvom, ljepotom riječi i literarnim vrijednostima.
Ali raditi se mora, stan je u prodaji, knjiga se završila... nisam ljenčarila:))

Puno sam i čitala. "Zalutala" u fantasy, pa upravo gutam Pratchettov Discworld (na trećoj sam knjizi). Razlog ovoj sporosti je što mi malo malo nešto odvuče pažnju, tako sam nabasala na Neil Gaimana. Vrlo zabavni, vrlo duhoviti i originalni engleski pisci. Meni osobno Pratchett je nešto duhovitiji i urnebesniji. U svakom slučaju, ako se želite opustiti, nasmijati, pročitati šašavo i zabavno štivo krcato vješticama, čarobnjacima, mudracima, luđacima... eto knjige za vas.
Također mi je u ruke pala zajednička knjiga Pratchetta i Gaimana naziva Dobri predznaci.



Dakle, to morate pročitati. Naročito ljubitelji fantastike, neobičnog, nesvakidašnjeg. Namijala sam se, zabavila, nisam knjigu ispuštala iz ruku. A o čemu se radi:

Gdje je sin Lucifera, palog anđela koji, ako ga se ne odgoji u duhu Zla, može postati anđeo kao i otac mu?

Nakon što nespretni demoni podmetnu Antikrista pogrešnim roditeljima, gubi mu se svaki trag. Potragu dodatno otežavaju anđeo Aziraphale i demon Crowley, koji su se na ovaj svijet nakon toliko tisuća godina navikli pa im baš nije do njegova uništenja, i obojica više sabotiraju one Gore i one Dolje, nego što se posvećuju svojim dužnostima.

Ubacite u to jedini sačuvani primjerak knjige savršeno točnih proročanstava vještice spaljene u 17. stoljeću, kao i cijelu galeriju likova koje neminovna Apokalipsa privlači, od ostataka nekad moćne Vojske vješticolovaca preko demona, Tibetanaca, motorističkih bandi i Četiri jahača apokalipse, uz nimalo reprezentativan proizvod japanske autoindustrije te klasični Bentley u kojem se može slušati samo Queen i dobit ćete mješavinu kakvu su mogla smisliti samo dva najduhovitija uma fantastične književnosti, Terry Pratchett i Neil Gaiman.

Borgmane, ako navratiš na moju stranicu, toplo ti preporučam ovo štivo... kao da si ga ti pisao...

Jedina zamjerka djelu ne odnosi se na sam roman, već na katastrofalan prijevod. Spomenuti dvojac (naročito Pratchett) pišu prilično urnebesno. Brdo likova, neobični krajolici, neuobičajeni događaji, bogatstvo metafora, poredbi, duhovitih opaski i trebaš biti stvarno majstor svoga zanata da bi knjigu dostojno preveo. Po meni, gospodin Marko Fančović nije se baš sretno snašao. Tako da vam u čitanju jedino može zasmetati pokoja nespretno složena rečenica, a i zarez više (tu i tamo) ne bi bio na odmet.

Bila sam na moru.


Ove godine manje sam promatrala zvijezde, ali zato više njušila zrak. Ošamutili su me i opili mirisi smilja koji raste ispod prozora vikendice, borova, mediteranskog bilja razasutog livadom, uz nježni dodir slane morske plaveti koja je upotpunila čarobnu aromu ljeta (nije čudo što Dalmatinci zrak zovu Arja). Da sam barem mogla u bočicu usuti malo ove arje, miris koji niti jedna parfemska kuća ne može izmućkati u svojim skupim laboratorijima. Za utjehu ponijela sam grančicu smilja i nosim je poput amajlije uza sebe, pa kada mi padne raspoloženje, samo pomirišem te naizgled neugledne listiće - i osjećam se bolje.

A bolje i vama želim i nadam se da ću ubuduće više vremena posvećivati svom izgubljenom svijetu.

Pusa svima i veliki mah, mah, do novih virtualnih susreta

Neka vam je svima sretno, blagoslovljeno, lijepo i toplo (oko tijela i duše)

od srca vam želim i pozdrave šaljem iz Metropole:))

Zašto nisam medo, debeloga krzna, tople špilje, medenih zaliha, koji spava i slatko sanja i baš ga briga za gluposti kojima ljudska jedinka razbija glavu u ovo sumorno vrijeme.


Za koga glasati, pitanje je sad.
Sigurno ne za supermena koji je iz fotelje spasio 150 branitelja... mislim, branitelji povraćaju na ovaj herojski pothvat.
Ali neću o politici, prljavo je, fuj, a uz to, ne možete pristojno otvoriti internet, a da predsjednički kandidat ne iskoći obećavajući bolje sutra i prekosutra i cijeli život bolje, samo ako se on dokopa fotelje i svih ostalih po(s)vlastica.

Pročitala sam, za sebe i vas, knjižicu naziva Noć mrtvih živaca mlađahnog autora Franje Janeša i pomislih, NAPOKON something completely different na hrvatskoj književnoj sceni, jer sudeći prema naslovu, očekuje me nešto duhovito i zabavno, i nadasve originalno.
Uvod me je oduševio, već sam smišljala hvalospjeve kojima ću knjigu obasipati, prvi odlomak također obećavajuć, golicao me je zaplet, moglo bi ovdje biti i horora, i humora, ako autor potencijalnom ubojici doda začin nespretnosti, a mlađahnoj žrtvi odvažnosti, mglo bi doći i do iznenadnih obrata (moja je greška što mi nekoliko rečenica razbukti maštu, pa me misli ponesu, ideje polete), ali ništa se od navedenog nije dogodilo. U stvari, desio se novi odlomak koji je ostavio ljude sa početka priče u svojevrsnoj pat poziciji, a na scenu je stupila mala narkomanka, mračni park, tipična murja u tipičnoj ulozi, penzioner samoubojica, nezaobilazni političar zlostavljač, ode sve u klasičan socrealizam, već viđeno, ili pročitano, svejedno.
Uglavnom, djelo nam nudi jendu crnu noć zagrebačkih parkova i mračnih sudbina pojedinaca. Ciničnu, ispravili bi me izdavači.
Očekivala sam nešto otkačeno, duhovito, vrckavo, šašavo, osvježavajuće. Ali nije. Mladi Franjo vješto se poigrava riječima i to je ujedno sve zabavno u knjizi.
Ako ste u dark moodu i želite ondje ostati, slobodno posegnite za knjigom. Ili ako želite upotpuniti danonoćno rominjanje kiše - idealno rješenje. Ali za guštanje toploga štiva uz ugodno pucketanje vatrice baš i nije.
A trebalo mi je nešto duhovito i optimistično što bi otjeralo ove crne oblake i sivilo siječanjskih dana.
Medo, medo, kada bih se mogla šćućuriti pored tebe i odspavati do proljeća...